Pravosuđe

Prema indikatorima efikasnosti iznijetom u EU Justice scoreboard za 2015.g., Hrvatska ima jedan od najvećih priljeva novih građanskih, upravnih, trgovačkih i drugih slučajeva na 100 stanovnika (više od 25 na 100 stanovnika), a više od Hrvatske imaju Poljska, Austrija, Danska i Slovenija. Ako se od tog broja uzme samo broj parnica u građanskim i trgovačkim predmetima na 100 stanovnika Hrvatska ima 3 po redu najveći broj parnica: gotovo 5 na 100 stanovnika.

U pogledu broja dana potrebnih za rješavanje građanskih, upravnih, trgovačkih i drugih slučajeva u prvom stupnju Hrvatska je u samoj sredini, 12 zemalja je gore od nas, a 12 bolje, dok za tri zemlje nema podataka. Prosječan broj potrebnih dana za rješavanje u prvom stupnju je oko 150 , dakle manje od pola godine, međutim ako se gleda prosječan broj dana potreban za rješavanje parničnih slučajeva u prvom stupnju tada se radi o prosječno 350 dana i u tom slučaju samo 5 zemalja EU ima gori rezultat od nas. Isti je slučaj sa upravnim postupcima, po dužini trajanja smo pri samom vrhu EU.

U pogledu stope rješavanja slučajeva (clearance rate) Hrvatska je iskazala da je na 100% što znači da rješava onoliko slučajeva u godini koliko joj pristiže; to je nažalost nedovoljno zbog velikih zaostataka iz prijašnjih razdoblja. Stopa rješavanja slučajeva u upravnim postupcima je mnogo niža i iznosi samo nešto malo više od 60%  i tu smo pri dnu EU; samo Cipar i Malta imaju gore rezultate.

Po broju neriješenih (pending) slučajeva smo nažalost također u vrhu EU; gotovo 9 slučajeva na 100 stanovnika, a više imaju samo Slovenija i Portugal.

U pogledu dostupnosti ICT alata za upravljanje sudskim postupcima i slučajevima, na skali od 0-4 Hrvatska je dobila 3, a manje ocjene od nas imaju samo Luxemburg, Irska, Belgija, Češka, Cipar i Grčka. Na dnu ljestvice smo i po elektronskoj komunikaciji između sudova i stranaka (četvrti odozdo), a uz Poljsku smo jedina zemlja koja nema mogućnost elektroničkog podnošenja sudskih podnesaka.

Jedan od lošijih pokazatelja je i sustav obrazovanja sudaca; od obveznih edukacija tu je samo obvezni pravosudni ispit (ista je situacija u još 8 Eu zemalja), no nakon toga nema obveznih edukacija. U pogledu broja sudaca koji sudjeluju u kontinuiranim edukacijama o europskom pravu ili pravu drugih zemalja članica EU smo najgori u cijeloj EU.

Zabrinjavajuća je činjenica da smo na samom dnu EU (3 odozdo) i po izdvajanju za pravnu pomoć po stanovniku; na ovu činjenicu su godinama nevladine organizacije upozoravale vlade RH i tražile da se osiguraju dostatna sredstva za besplatnu pravnu pomoć kao preduvjet za pristup pravdi za siromašnije slojeve stanovništva.

Unutar RH najveći broj zahtjeva za besplatnu pravnu pomoć podnesen je u Gradu Zagrebu gdje je ujedno i najniža stopa odobravanja zahtjeva (samo 22%), slijede Sisačko –moslovačka, Osječko –baranjska i Primorsko-goranska županija po broju zahtjeva. Najvišu stopu odobravanja zahtjeva ima Ličko-senjska županija, Varaždinska i Virovitičko-podravska županija.

Hrvatska je na vrhu EU po broju sudaca na 100 000 stanovnika (44 na 100 000) ; više ima samo Slovenija.

Loši su i pokazatelji percepcije neovisnosti sudstva; samo Bugarska i Slovačka imaju lošije pokazatelje.

U jednom pitanju je Hrvatska među najboljima u EU, a to je pitanje promocije i poticaja za korištenje alternativnih načina rješavanja sporova.