Obrazovanje

Iako Republika Hrvatska načelno ima univerzalan i besplatan sustav obrazovanja, zbog decentralizacije financiranja nekih njegovih sastavnica, pitanje dostupnosti i troškova obrazovanja se razlikuje u različitim dijelovima Hrvatske.
Obrazovna struktura stanovništva Hrvatske, promatrana kroz prizmu županija, pokazuje izrazite regionalne nejednakosti te jaku povezanost kvalitete obrazovne strukture stanovništva sa stopama zaposlenosti i stopama nezaposlenosti te prosječnih plaća.

podijeli na

Tako najlošiju obrazovnu strukturu (najveći udio stanovništva bez osnovne škole, nezavršenom osnovnom školom i završenom samo osnovnom školom te najmanji udio visokoobrazovanih) imaju Virovitičko-podravska, Koprivničko-križevačka, Bjelovarsko-bilogorska, Požeško-slavonska, Vukovarsko-srijemska i Ličko-senjska županija. S druge strane. iznad prosjeka RH je 5 županija: Istarska, Splitsko-dalmatinska, Dubrovačko-neretvanska, Primorsko-goranska i Grad Zagreb (koji ima najpovoljniju obrazovnu strukturu).

podijeli na

 

Glavne prednosti hrvatskog sustava obrazovanja i osposobljavanja su niska stopa ranog napuštanja školovanja (najniža u EU!) te visoka stopa nastavka školovanja nakon srednje strukovne škole.

Jedan od glavnih izazova predstavlja povećanje broja djece u predškolskom programu odgoja i obrazovanja. Stopa sudjelovanja u predškolskom odgoju i obrazovanju postupno je rasla tijekom posljednjeg desetljeća, ali i dalje je među najnižima u EU-u (71,4 % u odnosu na prosjek EU-a koji iznosi 93,1 % prema podacima za 2013. godinu).

Posebno zabrinjava činjenica kako u dobnoj skupini od 3-5 godina broj djece uključenih u vrtićke programe izrazito varira od županije do županije. Te se razlike kreću u rasponu između najmanjeg obuhvata u Brodsko-posavskoj županiji od 22 % pa do Grada Zagreba gdje je obuhvat čak 91%. Imajući na umu postojanje jasne korelacija na PISA rezultatima u području matematike između 15-godišnjaka koji su pohađali predškolski odgoj više od godinu dana i onih koji nisu – izuzetno je važno da se borba protiv regionalnih nejednakosti u obrazovanju započne upravo kroz povećanje obuhvata predškolskim odgojem i obrazovanjem u županijama u kojima je taj obuhvat najmanji.

Obuhvat djece predškolske dobi jasličkim, vrtićkim i predškolskim programom (3-5 god.)

podijeli na

Razina sudjelovanja u strukovnom obrazovanju i osposobljavanju na srednjoškolskoj razini među najvišima je u EU (71,1 % u odnosu na prosjek EU-a koji je 2013. iznosio 48,9 %). Međutim, ishodi učenja prema nalazima OECD-ovog programa međunarodne procjene učenika (PISA) su relativno nezadovoljavajući, osobito u pogledu matematičkih znanja i vještina. Tako je utvrđeno da u Hrvatskoj 29,9 % petnaestogodišnjaka nije pokazalo osnovne vještine u testovima iz matematike, dok je prosjek u EU-25 iznosio 22,1 % .

U testovima iz čitanja i prirodnih znanosti, Hrvatska je imala rezultate slične prosjeku EU-a, ali su utvrđene iznenađujuće razlike između spolova u testovima iz čitanj. Loše rezultate imalo je 27,6 % mladića, a samo 9,5 % djevojaka.

Dodatno, stopa zaposlenosti osoba koje su nedavno završile srednje obrazovanje znatno je ispod prosjeka EU-a (47,3% prema podacima iz 2014. godine – u usporedbi s prosjekom EU-a od 70,8 %) i treći je najniži postotak u Europi nakon Italije i Grčke. Jaz u zapošljavanju između mladih koji su završili srednje obrazovanje i onih koji su završili tercijarno obrazovanje veći je nego u drugim državama EU-a, a osobito u razdoblju od 1. do 3. godine nakon stjecanja kvalifikacija.

Udio osoba u dobi 30 – 34 godine koje su završile tercijarno obrazovanje znatno se povećao do 2014. godine. Hrvatska se uzdigla sa samog začelja ljestvice gdje se nalazila 2013. s 25,6 % (treći po redu najlošiji postotak nakon Rumunjske i Italije), na 32,2 %, što je bliže njezinu nacionalnom cilju od 35 % iz strategije Europa 2020.

Ishodi zapošljavanja osoba koje su završile tercijarno obrazovanje u Hrvatskoj predstavljaju problem. Samo 72,2 % osoba koje su nedavno završile tercijarno obrazovanje pronađe posao u roku od jedne do tri godine od diplomiranja (prosjek EU-a iznosi 80,5 %), što doprinosi jednoj od najviših stopa nezaposlenosti mladih u EU-u.

Izgledi za pristup visokom obrazovanju povoljniji su za osobe koje dolaze iz obrazovanijih obitelji. Ukupno 46% studenata dolazi iz obitelji gdje je barem jedan roditelj visokoobrazovan, 56% iz obitelji gdje barem jedan roditelj ima završenu srednju školu, a tek 3% iz obitelji gdje je najveći završeni stupanj obrazovanja roditelja osnovna škola.

Prosječni, ukupni, semestralni troškovi studenata koji imaju stalan posao iznose 22.733 kn u odnosu na 12.333 kn za one koje ne rade. Razlika u troškovima još je razvidnija kod studenata-roditelja (33.204 kn) koji imaju dvostruko veće prosječne semestralne troškove nasuprot studenata koji nisu roditelji (14.586 kn).

Skupine studenata koje imaju najviše troškove su studenti privatnih stručnih studija, izvanredni studenti, studenti koji su studij upisali nakon 21. godine života, studenti-roditelji te zaposleni studenti. Više od trećine studenata (37%) svoje financijske teškoće ocjenjuju vrlo ozbiljnima ili ozbiljnima, posebno studenti koji rade, stariji studenti, studenti-roditelji i studenti javnih veleučilišta i visokih škola.

Svega je 2,5 % odraslih osoba u Hrvatskoj sudjelovalo tijekom 2014. godine u obrazovanju i osposobljavanju. Za usporedbu, prosjek EU-a je 10,7 %, a hrvatski postotak se još smanjivao u posljednje dvije godine.

Hrvatska ima jednu od najviših stopa mladih koji nisu u sustavu obrazovanja, zaposlenja niti sustavu osposobljavanja (NEET):

 

Mladi koji pripadaju NEET skupini (15-29), 2002-2014

podijeli na