Društvo

Na izborima za zastupnike u Hrvatski sabor 2016. godine, odaziv birača u deset izbornih jedinica u Hrvatskoj je bio 54,37%, dok je odaziv birača uključujući i XI. I XII. jedinicu bio 52,59%. Pritom, najniži je bio odaziv u XII. izbornoj jedinici, odnosno među predstavnicima nacionalnih manjina – svega 17,97%, a najviši odaziv je bio u I. izbornoj jedinici (59,90%). Nešto viša razina političke participacije uključuje članstvo i sudjelovanje u radu političkih stranaka. U istraživanju provedenom 2015. godine, 12,6% ispitanika rekli su da pripadaju nekoj političkoj stranci, dok je još 8,5% ispitanika ustvrdilo da je pripadalo, ali više ne pripada političkoj stranci. Pri tome, od onih koji pripadaju i aktivno sudjeluju, 74,5% je muškaraca, a 25,5% žena, tj. 8% muškaraca i 2,5% žena aktivno sudjeluje u radu stranaka, u čemu se vidi veliki rodni jaz.

Taj je jaz itekako vidljiv i u zastupljenosti žena i muškaraca na važnim političkim funkcijama. Temeljem uvida u Registar dužnosnika Republike Hrvatske došli smo do podataka da od 421 načelnika općina koji su navedeni u tom registru, samo je 30 žena. Situacija je nešto povoljnija, ali i dalje zabrinjavajuća, kad dobijemo uvid u broj žena na mjestu zamjenika načelnika općina – od 469 zamjenika navedenih u Registru, samo je 77 žena. Slično je i na mjestima čelnika gradova – u Registru je navedeno samo devet gradonačelnika, naspram 116 njihovih muških kolega.

Načelnici općina
i zamjenici

	muškarci	žene
UKUPNO	783	107
Načelnici općina	391	30
Zamjenici načelnika	392	77

Gradonačelnici
i zamjenici

	muškarci	žene
UKUPNO	272	60
Gradonačelnik	116	9
Zamjenik gradonačelnika	156	51

Župani
i zamjenici

	muškarci	žene
UKUPNO	57	12
Župan	19	30
Zamjenik župana	38	12

Saborski zastupnici

	muškarci	žene
Zastupnici	123	27

Zastupljenost muškaraca i žena na mjestima načelnika/zamjenika načelnika, župana/zamjenika župana, gradonačelnika/zamjenika gradonačelnika i saborskih zastupnika. Izvori: https://www.sukobinteresa.hr/hr; http://www.sabor.hr/zastupnici

Društvena participacija građana obuhvaća raznolike oblike dobrovoljnog angažmana građana izvan vlastite sfere obitelji i prijatelja na pitanjima koja ih brinu ili pak oko inicijativa kojima žele obogatiti život svoje zajednice. Ona može biti formalna – kroz udruge, sindikate, vjerske zajednice, zadruge i zaklade  – ili neformalna – kroz inicijative, grupe i akcije. Kada se radi o djelovanju kroz udruge građana, ističe se veći udio muškaraca (25%) nego žena (14%) kao i visokoobrazovanih osoba (27%) negoli srednjeobrazovanih  (20%) i niskoobrazovanih (15%) koje se deklariraju kao članovi/ice udruga.  Slično tome, veći broj muškaraca nego žena, veći broj zaposlenih u odnosu na nezaposlene i umirovljenike  te  veći broj visokoobrazovanih osoba  u odnosu na one s nižim stupnjevima obrazovanja ima u svom krugu poznanika članove udruga, a time i izravan kontakt s ovim osnovnim organizacijskim oblikom građanskog angažmana. Kako se kroz udruge stvaraju prilike za rješavanje problema koji se tiču i pojedinaca i zajednice u cjelini, očito je da  su žene i manje obrazovani u većoj mjeri isključeni iz udruga kao izvora društvene moći.  Istodobno,  građani su skoro dvostruko češće članovi udruga no što su članovi sindikata  gdje pak nema izraženih razlika između muškaraca (13,5%)  i žena (12,6%) . To je razumljivo uzme li se u obzir da se u sindikate učlanjuju prvenstveno zaposleni dok se članstvo u udrugama  odnosi na ukupni raspon građana, uključujući i djecu i umirovljenike.

Očite su i velike regionalne razlike u brojnosti udruga građana u odnosu na broj stanovnika,  što ukazuje na nejednakost šansi za građanski angažman kao i na velike razlike u raznolikosti tema oko kojih se građani aktiviraju u različitim lokalnim sredinama.  U prosjeku, u Hrvatskoj djeluje oko 130 udruga na 10 000 stanovnika, pri čemu je čak 15 od 21 županija ispod tog nacionalnog  prosjeka.

Među županijama, odnosno policijskim upravama, postoje razlike  u učestalosti javnih okupljanja građana po županijama (u koja, prema policijskoj evidenciji, spadaju i ona kulturna, prosvjedna, zabavna, znači najširi spektar tema i interesa koji  uključuje i turističke manifestacije). U prosjeku ih je u 2015. godini bilo 53 na 10 000 stanovnika (ili pak vremenski gledano,  u prosjeku jedno tjedno na 10 000 stanovnika. Pritom ispada da su se građani u Istarskoj županiji (132/10 000) čak 19 puta češće iskoristili svoje pravo na javno okupljanje od građana u Virovitičko-podravskoj županiji (6/10 000).

U demonstracijama kao specifičnom obliku prosvjednog javnog okupljanja usmjerenom na neki percipirani društveni ili politički problem sudjelovalo je 10% građana, uključujući 2,5% onih koji su sudjelovalo u demonstracijama tijekom prethodne godine te 7,5% onih koji su demonstrirali u daljnjoj prošlosti. Među njima, kao i u slučaju članstva u udrugama, pretežu muškarci – njih 60% uopće te čak 65% muškaraca među ispitanicima koji su demonstrirali u protekloj godini.  Ističe se podatak  da čak 56% građana, i to značajno više žena, nije nikad sudjelovalo u demonstracijama niti smatra da bi to mogli, što ukazuje na manjak povjerenja u sebe  ali i u prosvjede kao  polugu društvene promjene.

Regionalne razlike izražene su i kod demonstracija, baš kao i kod javnih okupljanja. Po broju građana koji su u njima sudjelovali (prošle godine ili ranije), prednjači Zagrebačka regija sa 14,6% što je skoro 50% više od nacionalnog prosjeka. To je i razumljivo budući da je Zagreb političko i ekonomsko središte Hrvatske gdje se nalaze sve ključne institucije vlasti. U Istri i Hrvatskom primorju građani također iznadprosječno sudjeluju u demonstracijama – njih 10,6%, nakon čega slijede Dalmacija s 9,9% i Sjeverna Hrvatska s 9,2%, dok su na začelju Slavonija sa 6,7% i  Lika i Banovina sa samo 3,4% građana koji su sudjelovali u demonstracijama. Sukladno tome, čak  70% građana u Lici i banovini te njih 65% u Slavoniji nije nikad sudjelovalo u demonstracijama niti smatra da bi to mogli, što ukazuje na njihovo nepovjerenje u smisao prosvjednog građanskog angažmana.

Potpisivanje peticije je najpopularniji oblik građanskog angažmana u čemu sudjeluje  čak 58% građana, i to čak 42% koji su potpisali bar jednu peticiju u prethodnoj godini.  Peticije nešto češće potpisuju žene (44% u odnosu na 40% muškaraca), no razlike nisu tako izražene kao kod članstva u udrugama i demonstracija.  I među regijama manje su razlike među građanima koji potpisuju peticije – prednjače Dalmacija s i Zagrebačka regija sa 50%,  nakon čega slijede Sjeverna Hrvatska te Istra i Hrvatsko primorje sa 37%, a na kraju su Slavonija sa 35% te Lika i Banovina sa 31%.  Isto tako, samo 15,5% građana ima pesimističan stav prema peticijama time što su izabrali tvrdnju da nisu nikad potpisali peticiju niti bi to mogli učiniti. Ovakvi rezultati ne čude uzme li se u obzir da potpisivanje peticije oduzima vrlo malo vremena, posebice  onih online koje su sve češće te ne zahtijeva preuzimanje odgovornosti za  suradnju i dugoročni angažman.