Društvo
Politička participacija građana može se smatrati istovremeno i indikatorom te posljedicom, ali i jednim od uzroka nejednakosti u Hrvatskoj. Naime, politička participacija jedan je od mogućih alata kojima građani utječu na javne politike koje bi, među ostalim, trebala ciljati i na smanjenje nejednakosti među stanovništvom. Istovremeno, uključivanje u političke aktivnosti i razina utjecaja u toj sferi ovisi o mnogim drugim uvjetima i razini nejednakosti u drugim područjima društvenog i ekonomskog života – poput obrazovanja, ekonomske moći itd.
Na izborima za zastupnike u Hrvatski sabor 2016. godine, odaziv birača u deset izbornih jedinica u Hrvatskoj je bio 54,37%, dok je odaziv birača uključujući i XI. I XII. jedinicu bio 52,59%. Pritom, najniži je bio odaziv u XII. izbornoj jedinici, odnosno među predstavnicima nacionalnih manjina – svega 17,97%, a najviši odaziv je bio u I. izbornoj jedinici (59,90%). Nešto viša razina političke participacije uključuje članstvo i sudjelovanje u radu političkih stranaka. U istraživanju provedenom 2015. godine, 12,6% ispitanika rekli su da pripadaju nekoj političkoj stranci, dok je još 8,5% ispitanika ustvrdilo da je pripadalo, ali više ne pripada političkoj stranci. Pri tome, od onih koji pripadaju i aktivno sudjeluju, 74,5% je muškaraca, a 25,5% žena, tj. 8% muškaraca i 2,5% žena aktivno sudjeluje u radu stranaka, u čemu se vidi veliki rodni jaz.
Taj je jaz itekako vidljiv i u zastupljenosti žena i muškaraca na važnim političkim funkcijama. Temeljem uvida u Registar dužnosnika Republike Hrvatske došli smo do podataka da od 421 načelnika općina koji su navedeni u tom registru, samo je 30 žena. Situacija je nešto povoljnija, ali i dalje zabrinjavajuća, kad dobijemo uvid u broj žena na mjestu zamjenika načelnika općina – od 469 zamjenika navedenih u Registru, samo je 77 žena. Slično je i na mjestima čelnika gradova – u Registru je navedeno samo devet gradonačelnika, naspram 116 njihovih muških kolega.
Zastupljenost muškaraca i žena na mjestima načelnika/zamjenika načelnika, župana/zamjenika župana, gradonačelnika/zamjenika gradonačelnika i saborskih zastupnika. Izvori: https://www.sukobinteresa.hr/hr; http://www.sabor.hr/zastupnici
Društvena participacija građana obuhvaća raznolike oblike dobrovoljnog angažmana građana izvan vlastite sfere obitelji i prijatelja na pitanjima koja ih brinu ili pak oko inicijativa kojima žele obogatiti život svoje zajednice. Ona može biti formalna – kroz udruge, sindikate, vjerske zajednice, zadruge i zaklade – ili neformalna – kroz inicijative, grupe i akcije. Kada se radi o djelovanju kroz udruge građana, ističe se veći udio muškaraca (25%) nego žena (14%) kao i visokoobrazovanih osoba (27%) negoli srednjeobrazovanih (20%) i niskoobrazovanih (15%) koje se deklariraju kao članovi/ice udruga. Slično tome, veći broj muškaraca nego žena, veći broj zaposlenih u odnosu na nezaposlene i umirovljenike te veći broj visokoobrazovanih osoba u odnosu na one s nižim stupnjevima obrazovanja ima u svom krugu poznanika članove udruga, a time i izravan kontakt s ovim osnovnim organizacijskim oblikom građanskog angažmana. Kako se kroz udruge stvaraju prilike za rješavanje problema koji se tiču i pojedinaca i zajednice u cjelini, očito je da su žene i manje obrazovani u većoj mjeri isključeni iz udruga kao izvora društvene moći. Istodobno, građani su skoro dvostruko češće članovi udruga no što su članovi sindikata gdje pak nema izraženih razlika između muškaraca (13,5%) i žena (12,6%) . To je razumljivo uzme li se u obzir da se u sindikate učlanjuju prvenstveno zaposleni dok se članstvo u udrugama odnosi na ukupni raspon građana, uključujući i djecu i umirovljenike.
Očite su i velike regionalne razlike u brojnosti udruga građana u odnosu na broj stanovnika, što ukazuje na nejednakost šansi za građanski angažman kao i na velike razlike u raznolikosti tema oko kojih se građani aktiviraju u različitim lokalnim sredinama. U prosjeku, u Hrvatskoj djeluje oko 130 udruga na 10 000 stanovnika, pri čemu je čak 15 od 21 županija ispod tog nacionalnog prosjeka.
Republika Hrvatska
Licko Senjska
Među županijama, odnosno policijskim upravama, postoje razlike u učestalosti javnih okupljanja građana po županijama (u koja, prema policijskoj evidenciji, spadaju i ona kulturna, prosvjedna, zabavna, znači najširi spektar tema i interesa koji uključuje i turističke manifestacije). U prosjeku ih je u 2015. godini bilo 53 na 10 000 stanovnika (ili pak vremenski gledano, u prosjeku jedno tjedno na 10 000 stanovnika. Pritom ispada da su se građani u Istarskoj županiji (132/10 000) čak 19 puta češće iskoristili svoje pravo na javno okupljanje od građana u Virovitičko-podravskoj županiji (6/10 000).
U demonstracijama kao specifičnom obliku prosvjednog javnog okupljanja usmjerenom na neki percipirani društveni ili politički problem sudjelovalo je 10% građana, uključujući 2,5% onih koji su sudjelovalo u demonstracijama tijekom prethodne godine te 7,5% onih koji su demonstrirali u daljnjoj prošlosti. Među njima, kao i u slučaju članstva u udrugama, pretežu muškarci – njih 60% uopće te čak 65% muškaraca među ispitanicima koji su demonstrirali u protekloj godini. Ističe se podatak da čak 56% građana, i to značajno više žena, nije nikad sudjelovalo u demonstracijama niti smatra da bi to mogli, što ukazuje na manjak povjerenja u sebe ali i u prosvjede kao polugu društvene promjene.
Regionalne razlike izražene su i kod demonstracija, baš kao i kod javnih okupljanja. Po broju građana koji su u njima sudjelovali (prošle godine ili ranije), prednjači Zagrebačka regija sa 14,6% što je skoro 50% više od nacionalnog prosjeka. To je i razumljivo budući da je Zagreb političko i ekonomsko središte Hrvatske gdje se nalaze sve ključne institucije vlasti. U Istri i Hrvatskom primorju građani također iznadprosječno sudjeluju u demonstracijama – njih 10,6%, nakon čega slijede Dalmacija s 9,9% i Sjeverna Hrvatska s 9,2%, dok su na začelju Slavonija sa 6,7% i Lika i Banovina sa samo 3,4% građana koji su sudjelovali u demonstracijama. Sukladno tome, čak 70% građana u Lici i banovini te njih 65% u Slavoniji nije nikad sudjelovalo u demonstracijama niti smatra da bi to mogli, što ukazuje na njihovo nepovjerenje u smisao prosvjednog građanskog angažmana.
Potpisivanje peticije je najpopularniji oblik građanskog angažmana u čemu sudjeluje čak 58% građana, i to čak 42% koji su potpisali bar jednu peticiju u prethodnoj godini. Peticije nešto češće potpisuju žene (44% u odnosu na 40% muškaraca), no razlike nisu tako izražene kao kod članstva u udrugama i demonstracija. I među regijama manje su razlike među građanima koji potpisuju peticije – prednjače Dalmacija s i Zagrebačka regija sa 50%, nakon čega slijede Sjeverna Hrvatska te Istra i Hrvatsko primorje sa 37%, a na kraju su Slavonija sa 35% te Lika i Banovina sa 31%. Isto tako, samo 15,5% građana ima pesimističan stav prema peticijama time što su izabrali tvrdnju da nisu nikad potpisali peticiju niti bi to mogli učiniti. Ovakvi rezultati ne čude uzme li se u obzir da potpisivanje peticije oduzima vrlo malo vremena, posebice onih online koje su sve češće te ne zahtijeva preuzimanje odgovornosti za suradnju i dugoročni angažman.
Preuzmite bazu podataka
-
6.0-Politička-i-društvena-participacija.xlsx
(14.79K)
Preuzmi
-
6.1-Članstvo-u-političkim-strankama.xlsx
(29.15K)
Preuzmi
-
6.2-Političke-funkcije-na-nacionalnoj-regionalnoj-i-lokalnoj-razini-po-spolu.xlsx
(13.91K)
Preuzmi
-
6.3-Otvorenost-lokalnih-i-regionalnih-vlasti-prema-OCD-i-građanima.xlsx
(40.63K)
Preuzmi
-
6.4-Participacija-na-parlamentarnim-izborima.xlsx
(20.00K)
Preuzmi
-
6.5-Članstvo-u-udrugama-po-spolu-stupnju-obrazovanja-i-prosječnom-mjesečnom-prihodu.xlsx
(12.63K)
Preuzmi
-
6.6-Članstvo-u-sindikatu.xlsx
(23.88K)
Preuzmi
-
6.7-Broj-registriranih-udruga.xlsx
(10.94K)
Preuzmi
-
6.8-Broj-javnih-okupljanja.xlsx
(10.90K)
Preuzmi
-
6.9-Sudjelovanje-građana-u-prosvjedima.xlsx
(25.70K)
Preuzmi
-
6.10-Potpisivanje-peticije.xlsx
(24.72K)
Preuzmi
-
6.11-Povjerenje-u-predanost-javnih-službi-služenju-građanima.xlsx
(29.54K)
Preuzmi