Nejednakost u Hrvatskoj

Statistički podaci u pogledu nezaposlenosti, BDP-a, obrazovne slike stanovništva, siromaštva, dohotka i slično, često mogu biti varljivi, ako ne pogledamo dublje u razlike na razini županija ili razlike na razini općina i gradova. Naime, analiza određenog dijela podataka prikupljenih kroz Geometar (ne)jednakosti na razini županija pokazala je izuzetno velike razlike unutar Hrvatske. Smanjenje tih razlika mora biti osnovni cilj regionalne,  ekonomske i socijalne politike svake Vlade, jer bi daljnje povećanje moglo dovesti do nepovratne blokade razvoja određenih područja Hrvatske. Ponajprije iz razloga što negativni pokazatelji poput visokih stopa siromaštva, nezaposlenosti, negativne obrazovne strukture i niske razine investicija u istočnim hrvatskim županijama dovode i do migracija mladih ljudi koji ne mogu osigurati egzistenciju u tim dijelovima Hrvatske i ne vide perspektivu bolje budućnosti. Gubitak ljudske baze ima izrazito negativan utjecaj na razvojne perspektive, te je stoga CMS predložio u svojim javnim obraćanjima da se osnuje poseban fond za županije sa najlošijim socio-ekonomskim pokazateljima, a u cilju podizanja kvalitete života, poboljšanja obrazovne strukture radno sposobnog stanovništva, unapređenja gospodarstva i tržišta rada, te stavljanja prirodnih bogatstava i postojeće infrastrukture u službu održivog i inkluzivnog razvoja.

Razlike u prosječnim mirovinama između Međimurske županije gdje je najniža prosječna mirovina i Grada Zagreba gdje je najviša čak 1000 kuna mjesečno! S druge strane, Međimurska županija je 6 po redu po BDP-u po glavi stanovnika (prednjači Grad Zagreb, Istarska županija, Primorsko-goranska, Dubrovačka, Koprivničko-križevačka), a ima najniže prosječne plaće u Hrvatskoj uz Varaždinsku županiju. Razlika između najniže i najviše stope rizika od siromaštva na razini županija također potvrđuje velike regionalne razlike: najmanja je u Gradu Zagrebu (9,82), a najviša u Brodsko-posavskoj gdje iznosi čak 35,8. Ako pogledamo još lokalnije, razlike su drastičnije: najnižu stopu rizika od siromaštva ima općina Čabar (4,7), a najvišu općina Kistanje sa stopom od čak 74,8%.

Županije sa najvišim stopama registrirane nezaposlenosti su Virovitičko-podravska, Sisačko-moslovačka, Vukovarsko-srijemska, Osječko-baranjska, Bjelovarsko-bilogorska, Brodsko-posavska i Požeško-slavonska županija, a te županije istovremeno imaju i najviše stope rizika od siromaštva, te visoki udio blokiranih građana u radno sposobnoj populaciji. Najviše udjele blokiranih građana imaju Koprivničko-križevačka  i Sisačko- moslovačka županija.

Najnepovoljniju obrazovnu strukturu stanovništva imaju županije koje ujedno imaju i loše ekonomske pokazatelje: Virovitičko-podravska, Koprivničko-križevačka, Bjelovarsko-bilogorska, Požeško-slavonska, Vukovarsko-srijemska, a najpovoljniju one koje su iznad prosjeka RH i po drugim pokazateljima: Istarska, Splitsko-dalmatinska, Dubrovačko-neretvanska, Primorsko-goranska i Grad Zagreb.

Posebno zabrinjava i nizak stupanj vrtićkog obuhvata djece u županijama koje već imaju nepovoljnu obrazovnu strukturu; i to do čak tri puta manji nego primjerice u Gradu Zagrebu. S obzirom na dokazanu važnost što ranijeg uključivanja djece u predškolski odgoj i obrazovanje koje ima učinak na kasniji uspjeh u školi, smatramo da bi bilo važno osigurati povećanje obuhvata u tim županijama, a uključivanje u predškolski odgoj od 4 godine života, trebalo bi smatrati pravom djeteta, a ne isključivo socijalnom uslugom roditeljima (vrtićke usluge).