Siromaštvo

Tako je, primjerice, stopa rizika od siromaštva po potrošnoj metodi najveća u Karlovačkoj županiji i iznosi čak 34.3%, dok je za Grad Zagreb najniža u RH i iznosi svega 5.9%. Po dohodovnoj metodi stopa rizika od siromaštva najviša je u Brodsko-posavskoj županiji i iznosi čak 35,9% (što je ujedno i najviša stopa u obje kategorije) dok je, ponovno, najniža u Gradu Zagrebu i iznosi 9,8%.

Prema stopama rizika od siromaštva najugroženije regije u RH su Brodsko-posavska županija, Karlovačka županija, Požeško-slavonska županija, Vukovarsko-srijemska županija, Bjelovarsko-bilogorska županija, Sisačko-moslavačka županija te Virovitičko-podravska županija, dok su one s najnižim stopama Grad Zagreb, Primorsko-goranska, Zadarska, Istarska, Zagrebačka te Dubrovačko-neretvanska županija.

Posebno su zabrinjavajuće stope rizika od siromaštva prije socijalnih transfera. Tako, primjerice, nalazi pokazuju da je stopa rizika od siromaštva prije socijalnih transfera (a bez uključenih mirovina)  čak 10% viša i iznosi oko 30%, dok je stopa rizika od siromaštva prije socijalnih transfera i mirovina čak 45.2% što je na razini zemalja Latinske Amerike. Ovi pokazatelji upućuju na izuzetnu važnost socijalnih transfera te postojećeg mirovinskog sustava koji zajedno smanjuju stopu rizika od siromaštva za 2.2 puta!

Najugroženija populacija, prema stopama rizika od siromaštva, su osobe starije od 65 godina i stopa rizika od siromaštva među tom populacijom prije socijalnih transfera uključujući i mirovine iznosi čak 83%, dok se ta stopa penje na nevjerojatnih 98,5 % kod osoba iznad 65 godina koje žive u jednočlanom kućanstvu.

Iz ovog možemo zaključiti kako su u Hrvatskoj najugroženija društvena skupina upravo umirovljenici, a posebno oni koji žive u jednočlanom kućanstvu. Razvidno je kako ova populacija u potpunosti ovisi o mirovinama i socijalnim transferima te da gotovo i nemaju druge vrste prihoda. Iz navedenog razloga, donositelji odluka trebaju kao prioritet staviti usklađivanje mirovina s rastom BDP-a i povećanje mirovina iznad 40% prosječne plaće, te dizajnirati posebne mjere financijske i druge pomoći za jednočlana staračka kućanstva. Kolika je ugroženost osoba koje su u starosnoj mirovini pokazuje i podatak da su u čak 5 županija prosječne starosne mirovine niže od mjesečnog praga za rizik od siromaštva (dakle, manje od 2.083 kune) i to u Koprivničko-križevačkoj, Virovitičko-podravskoj, Ličko-senjskoj, Bjelovarsko-bilogorskoj i Međimurskoj županiji.

Međutim, treba naglasiti da postoje značajne i neopravdane razlike u iznosima mirovina ovisno o mirovinskoj osnovi; tako primjerice invalidska mirovina za invalide rada iznosi samo 29,3% prosječne plaće, dok invalidska mirovina branitelja iznosi 88% prosječne plaće. Starosna mirovina iznosi oko 40% prosječne plaće. Ovako velike razlike unutar mirovinskog sustava ne mogu se smatrati pravednima, posebno imajući u vidu da osobe koje su invalidi rada primaju prosječnu mirovinu koja je daleko ispod iznosa od 2083 kune koji se smatra pragom rizika od siromaštva za jednočlano kućanstvo.

Rodna dimenzija rizika od siromaštva pokazuje da su u gotovo svim ispitanim kategorijama žene u većem riziku od siromaštva za 2-5 postotnih bodova.

Prosjek raspoloživog dohotka po kućanstvu iznosio je 84.293 kune u 2015., dok je prosjek ekvivalentnoga raspoloživog dohotka iznosio 46.471 kunu.

Stopa rizika od siromaštva izrazito je povezana sa stupnjem obrazovanja; najviša je, očekivano, među stanovništvom s nezavršenom i završenom osnovnom školom, a najniža među visokoobrazovanima. Gledano prema aktivnosti stanovništva, stopa rizika od siromaštva je najviša među nezaposlenima, no nakon njih odmah slijede umirovljenici što još jednom pokazuje ozbiljnu socijalnu deprivaciju ove skupine stanovništva. Dodatno brine činjenica da relativno visoke stope rizika od siromaštva imaju i samozaposleni i to za 12 postotnih bodova više od onih koji su zaposleni kod drugog poslodavca, što pokazuje neadekvatnost sustava socijalne podrške za obrtnike i freelancere, te sve one koji su kao samozaposleni zapravo u određenoj vrsti prekarnog oblika rada.

U gotovo svim kategorijama se pokazuje da su kućanstva s troje i više djece među kućanstvima s najvišim stopama rizika od siromaštva. Primjerice, čak 15% takvih kućanstava izjavljuje da si ne može priuštiti adekvatnu prehranu, a njih više od 75% si ne mogu priuštiti niti tjedan dana godišnjeg odmora!

Najveća opterećenost troškovima stanovanja postoji među populacijom podstanara koji nemaju zaštićenu najamninu: čak 50% mjesečnog dohotka troše na najamninu, dok primjerice na troškove stanovanja vlasnici stanova sa kreditnom obvezom troše 26% dohotka (podaci za 2013.g.).