Ekonomija

U nedostatku sustava socijalne zaštite (što uključuje i socijalne transfere siromašnim i drugim ugroženim skupinama te mirovine), Ginijev koeficijent za Hrvatsku bi skočio do 48.6 što je razina nejednakosti tipična za Latinsku Ameriku, najnejednakiju regiju na svijetu. Kako istraživanja iz cijelog svijetu dokazuju da su nizovi društvenih problema blisko povezani s ekonomskom nejednakosti, (primjerice kriminal i nesigurnost u društvu te zdravstveni problemi, uključujući debljinu i natalni mortalitet) možemo zaključiti da hrvatski sustav socijalne zaštite ima veliku i važnu ulogu za standard i kvalitetu života prosječnog stanovnika.

Međutim, uspoređujući različite ekonomske pokazatelje na razini županija, možemo vidjeti da nacionalni prosjek krije vrlo velike regionalne nejednakosti. S obzirom na strukturu BDP-a, samo Grad Zagreb čini jednu trećinu (33.1 %) ukupnog državnog BDP-a, dok drugi najveći udio čini Primorsko-goranska županija s 8.8%, a treći udio ostvaruje Splitsko-dalmatinska županija s 8.2% BDP-a.

S druge strane, najniže udjele u BDP-u ostvaruju Ličko-senjska županija s 0.9%, Požeško-slavonska s 1,1% i Virovitičko-podravska županija s 1.2% ukupnog BDP-a Republike Hrvatske. Također, kad usporedimo Ginijev koeficijent raspoloživog dohotka županija, vidimo veliki raspon od koeficijenta od 20.4 u Požeško-slavonskoj županiji do 42.1 u Karlovačkoj županiji.

Faktori koji bitno utječu na ekonomsku nejednakost su stopa ekonomske aktivnosti, stopa nezaposlenosti i razina plaća. Hrvatska ima jednu od najnižih stopa ekonomske aktivnosti u Europskoj Uniji, sa svega 52.5% radno sposobnog stanovništva u 2015. godini koje je aktivno na tržištu rada. Stopa udjela radne snage je čak i još više zabrinjavajuća s obzirom na to da je samo 44.9% ukupnog hrvatskog stanovništva ekonomski aktivno – što znači da ili rade ili traže posao.

Zaposleni, kao udio ukupnog stanovništva, čine svega 37.68%, predstavljajući ozbiljnu prepreku održivosti socijalnog sustava i gospodarskom rastu. Stopa nezaposlenost je također vrlo zabrinjavajuća te su razlike među županijama značajne. Tako, primjerice, najniže stope nezaposlenosti su u Gradu Zagrebu (10.4%), Istarskoj županiji (12.2%) te u Varaždinskoj županiji (14.2%). Na drugom dijelu spektra najviše stope nezaposlenosti nalazimo u Virovitičko-podravskoj županiji (43.9%), Vukovarsko-srijemskoj županiji (39%) i Sisačko-moslavačkoj županiji(38.5%).

Kućanstva u najsiromašnijem decilu zarađuju 2.3% nacionalnog dohotka, dok kućanstva u najbogatijem decilu zarađuju 22.9%. Iako je razlika skoro deset puta veća, valja naglasiti je to ipak niska razina dohodovne nejednakosti kada se usporedi s drugim zemljama.

Vrijedi istaknuti da trendovi dohodovne nejednakosti za Hrvatsku ne uključuju dohodak od imovine zato što ne postoje podaci no povlačenjem paralela s drugim zemaljama u EU možemo pretpostaviti da bi Ginijev koeficijenti bio ipak viši kad bi i ti podaci bili dostupni.

Međutim, analizirajući koncentraciju depozita i dobiti vidimo drugu sliku. Analizirani podaci HNB-a upućuju na visoku koncentraciju depozita, budući da se Ginijev koeficijent, ovisno o vrsti depozita, kreće u rasponu od 0,73 do 0,89.

Analiza agregatnih podataka pokazuje da je 20% najvećih deponenata na kraju prvog tromjesečja 2014. godine posjedovalo čak 94% svih depozita. Promatrajući nejednakost dobiti, podaci Fine u zadnjim dostupnim izvješćima za 2012. godinu pokazuju da samo 10 tvrtki s najvećom dobiti u Hrvatskoj imaju udio od gotovo 20% u ukupnoj ostvarenoj dobiti te godine.

Još jedan izuzetno bitan faktor za ekonomsku nejednakost je spolna diskriminacija na tržištu rada. Od 1990. godine, više žena stječe fakultetsku diplomu od muškaraca u Hrvatskoj, međutim u 2014. godini, žene su imale plaće 16.4% niže nego muškarci zaposleni u javnom sektoru i 11.2% niže od svojih muških kolega zaposlenih privatnom sektoru. Sva istraživanja vodećih svjetskih institucija, poput Svjetske banke i MMF-a, dokazuju kako diskriminacija žena na tržištu rada predstavlja ogromnu prepreku za ekonomski rast i učinkovitost te da su politike spolne ravnopravnosti izuzetno bitne za ekonomiju i ne bi ih se smjelo promatrati izdvojeno.